Projekat: Schwabenblatt / Nemački list
Projekat podržan od grada Novog Sada
U povodu proslave Dana zaljubljeni nemačko udruženje „Maria Theresiopolis” iz Subotice održalo je muzičko veče sa predavanjem na temu folklorne igre „Polke” u četvrtak 13. februara 2025. u svojim prostorijama u Subotici. Predavač ove zanimljive teme bio je dr sci Stevan Firstner a muzičkom delu programa nastupila je pevačka grupa „Edelweiss” iz Subotice uz klavirsku pratnju mr Kornelija Vizina. Med prisutnim zvanicama bila je i Kornelia Weigner predsednica nemačkog udruženja „Maria Theresiopolis” iz Subotice
Polka je živahan ples i muzički žanr u dvočetvrtinskom taktu (2/4) koji je nastao u austrijskoj Bohemiji u 1830-im godinama. Polka vuče korene iz poljske pučke tradicije, ali je u 19. veku stekla vrlo plemenitu umetničku tradiciju. Danas je jedan od osnovnih plesova u balfolku, dok se kao muzički žanr smatra podvrsta folklorske muzike odnosno muzike folk.
Spada u takozvana „kola” (što se plešu oko ovala dvorane) i pleše se u paru. Prednost ovog plesa je mogućnost kombiniranja koraka sa plesovima iste vrste i sa velikim brojom figura. Može se plesati tako da plesač stoji s leve strane plesačice, a ruke su im prekrižene ispred. U slučajevima kada se polka pleše u zatvorenoj poziciji, koraci plesačice oponašaju pokret koji je obratan od pokreta njezinog partnera.
Polka-mazurka je varijacija polke u metru mazurke dakle spoj ritma mazurke i plesnih figura polke.
Tradicionalna polka se obično izvodi sa tubom, bubnjevima, violinom, harmonikom i/ili koncertinom. U ranijim muzičkim sastavima glavni oslonac je činila violina.
Poreklo polke nije sasvim jasno, prema etnografu Čeňeku Zíbrtu, mlada seljanka Anna Slezáková je oko 1830. izmislila polku za češku narodnu pesmu „Strejček Nimra”, za vreme kada je služila u Kostelcu nad Labem kod građanina Klásterskýja. Izvorno se ovaj ples zvao „madera”, ali je preimenovan na češkom u „půlka” prema svom poluritmu (polunota, pola takta, polukorak). Taj je naziv kasnije promenjen na češkom u „Polka” (Poljakinja),verovatno izraz simpatije prema Poljacima potlačenim u pobuni iz 1830. Nekoliko izvora tvrdi da polka vuče korene iz poljskog folklora, odnosno narodnog plesa. Drugi izvor tvrdi da prva polka nastaje kada je František M. Hilmar komponovao „Polku Esmeraldu” u čast poljske pevačice Esmeralde?, što je i prva štampana polka, a zatim su nastale „Polka Prachovská” i „Polka Anenská”.
Do 1835. godine ples je se proširio na plesne dvorane u Pragu. Odatle se do 1839. proširio u središte klasične muzike Beč, polka se brzo našla na plesnim podijima europskih gradova, posebno u poljskim, njemačkim i italijanskim, a u to vreme smatrana je vrlo skandaloznim plesom i to zbog vrlo prisnog načina na koji su partneri držali jedno drugo za vreme plesa. Polka je bila jedini zaista animirani ples u to vreme i išla je uz sentimentalne melodije valcera, odgovarajući na potrebu za novim, energičnijim i slobodnijim oblicima plesa. No, više od reakcije na valcer, polka je bila samostalna pojava, koja je išla svojim paralelnim putem i nije bila u otvorenom kontrastu sa ostalim plesovima na svodu. Ono što je polku učinilo popularnom u Europi i širom sveta bio je njezin snažan ritam u 2/4. Taj briljantan tempo, šarm pokreta koji je spajao okrete valcera sa koreografskim figurama galopa i radost koju je pobuđivala muzika predstavljali su odgovor na potrebu da se ples doživi na spontaniji način. Svi zasvođeni parovi i dalje su bili podvrgnuti svojevrsnoj cenzuri i upravo je taj element izazvao skandal. Godine 1840. Johann Raab, praški instruktor plesa, uveo ju je u Pariz. Polka je bila tako dobro primljena u Parizu da je se počelo pričati o „polkamaniji”. Ples je se ubrzo proširio u Engleskoj, gde se smatrao vrlo modernim. Jules Perrot bio je prvi koreograf koji je donio polku na pozornicu: njegov balet „Polka” izveden je u Londonu 1844. godine. Zatim polka je stigla u Americi, gde će postati popularan dvoranski ples, posebno sa rastućim imigrantskim skupinama iz srednje, severne i istočne Europe sve do kasnog 19. veka.
Na Nemačkom jeziku.... in deutscher Sprache
Schwaben Blatt / Nemački list
Projekt unterstützt von der Stadt Novi Sad
MUSIKALISCHER ABEND ZUM THEMA „POLKA”
Anlässlich der Feier des Valentinstags veranstaltete der deutsche Verein „Maria Theresiopolis“ aus Subotica am Donnerstag, 13. Februar 2025, in seinen Räumlichkeiten in Subotica einen musikalischen Abend mit Vortrag zum Thema Volkstanz „Polka“. Der Vortragende zu diesem interessanten Thema war Dr. Sci. Stevan Firstner, und der musikalische Teil des Programms wurde von der Gesangsgruppe „Edelweiss“ aus Subotica durchgeführt, am Klavier begleitet von Kornelij Vizin, MA. Unter den anwesenden Gästen war auch Kornelia Weigner, Präsidentin des deutschen Vereins „Maria Theresiopolis“ aus Subotica.
Die Polka ist eine lebhafte Tanz- und Musikrichtung im Zweivierteltakt (2/4), die in den 1830er Jahren im österreichischen Böhmen entstand. Die Polka hat ihre Wurzeln in der polnischen Volkstradition, entwickelte sich jedoch im 19. Jahrhundert zu einer sehr edlen künstlerischen Tradition. Heute ist es einer der Grundtänze im Balfolk, während es als Musikgenre als Untergenre der Folkloremusik oder Volksmusik gilt.
Er gehört zu den sogenannten „Kola“ (die rund um das Oval der Halle getanzt werden) und wird paarweise getanzt. Der Vorteil dieses Tanzes liegt in der Kombinationsmöglichkeit von Schritten mit Tänzen gleicher Art und mit einer großen Anzahl an Figuren. Er kann so getanzt werden, dass der männliche Tänzer links von der Tänzerin steht und die Arme vor der Brust verschränkt. Wenn die Polka in geschlossener Position getanzt wird, imitieren die Schritte der Tänzerin eine Bewegung, die der Bewegung ihres Partners entgegengesetzt ist.
Polka-Mazurka ist eine Variation der Polka im Mazurka-Takt, also eine Kombination aus Mazurka-Rhythmus und Polka-Tanzfiguren.
Traditionelle Polka wird normalerweise mit Tuba, Trommeln, Violine, Akkordeon und/oder Konzertina gespielt. In früheren Musikensembles war die Geige die tragende Säule.
Die Ursprünge der Polka sind nicht ganz klar, laut dem Ethnographen Čeňek Zíbrt[ erfand die junge Bäuerin Anna Slezáková die Polka um 1830 für das tschechische Volkslied „Strejček Nimra“, als sie in Kostelec nad Labem beim Bürger Klásterský Dienst tat. Ursprünglich hieß dieser Tanz „Madera“, wurde im Tschechischen aber nach seinem Halbrhythmus (halbe Note, halber Schlag, halber Schritt) in „Půlka“ umbenannt. Dieser Name wurde später im Tschechischen in „Polka“ (Polin) geändert, wahrscheinlich als Ausdruck der Sympathie für die im Aufstand von 1830 unterdrückten Polen. Mehrere Quellen behaupten, dass die Polka ihre Wurzeln in der polnischen Folklore bzw. im Volkstanz hat. Eine andere Quelle behauptet, dass die erste Polka entstand, als František M. Hilmar die „Polka Esmeralda“ zu Ehren der polnischen Sängerin Esmeralda? komponierte, die zugleich die erste gedruckte Polka ist, und dass anschließend die „Polka Prachovská“ und die „Polka Anenská“ entstanden.
Bis 1835 hatte sich der Tanz bis in die Ballsäle Prags verbreitet. Von dort aus verbreitete sie sich bis 1839 ins Zentrum der klassischen Musik, nach Wien. Die Polka fand schnell ihren Weg auf die Tanzflächen europäischer Städte, insbesondere in Polen, Deutschland und Italien. Damals galt sie als sehr skandalöser Tanz, da die Partner sich während des Tanzes sehr intim umarmten. Die Polka war damals der einzige wirklich lebendige Tanz und passte zu den gefühlvollen Melodien des Walzers. Sie entsprach dem Bedürfnis nach neuen, energischeren und freieren Tanzformen. Doch mehr als eine Reaktion auf den Walzer war die Polka ein eigenständiges Phänomen, das seinen eigenen parallelen Weg ging und nicht in offenem Kontrast zu anderen Sprungtänzen stand. Was die Polka in Europa und auf der ganzen Welt populär machte, war ihr starker 2/4-Rhythmus. Dieses brillante Tempo, der Charme der Bewegung, die die Wendungen des Walzers mit den choreografischen Figuren des Galopps verband, und die Freude, die die Musik hervorrief, waren die Antwort auf das Bedürfnis, Tanz spontaner zu erleben. Alle gewölbten Paare unterlagen noch immer einer Art Zensur, und genau dieses Element war der Auslöser des Skandals. 1840 führte Johann Raab, ein Prager Tanzlehrer, sie in Paris ein. Die Polka kam in Paris so gut an, dass man von der „Polkamania“ sprach. Der Tanz verbreitete sich bald nach England, wo er als sehr in Mode galt. Jules Perrot war der erste Choreograf, der die Polka auf die Bühne brachte: Sein Ballett „Polka“ wurde 1844 in London aufgeführt. Dann gelangte die Polka nach Amerika, wo sie sich bis ins späte 19. Jahrhundert zu einem beliebten Gesellschaftstanz entwickelte, insbesondere bei wachsenden Einwanderergruppen aus Mittel-, Nord- und Osteuropa.